Saša Senjković

Saša Senjković

Središnja misao, ona koja nosi cijelu obitelj, sažima se u riječim Saše Senjovića: „...sa svakom berbom, sa svakim novim plodom, sa svakim vinom... nanizali smo nisku emocija i nepovratno se vezali za taj divan privilegij - uzgoj loze i proizvodnju vina". A sad redom, od početaka do planova za budućnost, slijedi skica za portret obiteljske vinarije Senjković.

 

Predstavite nam ukratko svoju vinariju: kada ste počeli raditi buteljirano vino, koje količine imate, pozicije vaših vinograda i njihova starost. Također, koliko je osoba uključeno u „vinski biznis“.

Naša priča započela je 2003. kad smo zapoceli krčiti krs i pripremati teren meliorizacijom, neposredno uz mali tradicijski vinograd koji smo nasljedili od "nonota". 2008. smo proizveli prvo vino ("Bosso") namijenjeno tržištu i pustili ga u prodaju 2010. Danas brojimo 60 000 trsova na 11ha. 

Trenutno naša proizvodnja vina nemalo zaostaje za brojem zasađenih trsova, točnije oko 20 000 butelja, stoga što imamo puno mladih loza koje jos nisu spremne dati nam očekivanu kvalitetu te zbog malih prinosa uvjetovanih velikim udjelom kamena u tlu.

Posao u našem vinogradu, podrumu i sve vezano uz to pokrivamo obiteljski, točnije,nas četvero je odgovorno i zaslužno za sve sto se tu dogodi...od pripreme terena,sve do butelje na nekoj polici. Naravno u sezoni berbe i sličnih pravovremenih poslova pojačamo naše redove.

 

 Vaše vino i vaša komunikacija s tržištem zasnivaju se na imageu obiteljske vinarije koja svoju tradiciju ponosno nosi i pokazuje. Tu se osjeća puno ljubavi, pa kao da emociju koju je rasla u vama prenosite na loze. Kako se zapravo ljubav prema vinogradu rodila?

Odrastanje u obitelji gdje se oduvijek proizvodilo i pilo vino je zasigurno ugradilo temelje. No početak nije bio ni blizu tako romantičan. Suočivši se s teškim pitanjima i trenutcima u nogometnoj karijeri odlucio sam vratiti se korjenima. Uz podršku obitelji i supruge, započeli smo s teškom i nimalo romantičnom borbom s kamenom i krčenjem krša. Naše ambicije su bile u skladu s prilikama. Sve do prvih plodova. Tad je naša ljubav i fascinacija zapravo izrasla iz ničega...bas kao i naš prvi plavac. Kasnije, sa svakom berbom, sa svakim novim plodom, sa svakim vinom... nanizali smo nisku emocija i nepovratno se vezali za taj divan privilegij "uzgoj loze i proizvodnju vina".

 

Brač je otok crvenih vina, a nas zanima što Senjkovići piju kad piju bijelo ?  

Naravno, volimo naše dalmatinske Pošipe i Grk, a jako rado uzivamo i istarsku Malvaziju.

 

Gdje se vidite za 5 godine i kakvi su vam planovi razvoja, odnosno imate li mogućnost širenja proizvodnje u vidu povećanja količina

Trenutno ne planiramo daljnju sadnju vinograda: naš plan koji je dosezao za 60-tak tisuća loza je ispunjen. Naša želja je zadrzati osobni kontakt sa vinogradom i podrumom jer je takva nasša filozofija i način rada i iz tog razloga ne želimo dodatno širiti nasade. Što se pak povećanja proizvodnje tiče to zasigurno očekujemo. Naime u trenutku kad naši mlađi vinogradi dosegnu zrelost u kojoj će nam ponuditi optimalnu kvalitetu, selekcija kvalitetnog grožđa će se povečati, a sukladno s time i broj butelja.

 

 Tko je vaša publika? Da li  razmišljate o svom konzumentu i trendovima ili stilski radite ono u što vaše nepce vjeruje? U što vaše nepce vjeruje?

Zasigurno našu stilistiku odreduju sami položaji i naše nepce. Osobno preferiramo elegantnija vina, bogate voćnosti, živahna i zavodljiva, pitka ali s druge strane prepoznatljivog terroira i upečatljivog karaktera. Naravno osluškujemo i naše konzumente u odredenoj mjeri, no temelj smo sami mi jer mislim kako jedino tako možete srcem stati iza svog vina, pa su tako i ljudi koji vole i piju naša vina bliski nama, kreatorima vina, u tom senzibilitetu.

 

Bavite se i vinskim turizmom.  Koliko je taj segment bitan u plasmanu vina te što turistu/posjetitelju nudite u svojoj vinariji?

Nama  je taj element jako bitan jer vam pruža mogućnost osobnog kontakta s konzumentom kojemu onda možete prenijeti svu emociju i ljubav neodvojivu od proizvoda kao što je vino.

 

Na kraju, par riječi o Plavcu. Što mislite da je najveći izazov u proizvodnji plavaca i što su po vama osobitosti bračkih plavaca

 Teško je navesti neku specifičnost "bračkog plavca" jer se isti nevjerojatno razlikuje ukoliko usporedimo dvije razlicite pozicije. Što je negdje izazov,drugdje je neupitno i obrnuto.

Često gledano