DRAŽAN DENNIS ŠUNJIĆ: "Hrvatska je dobila WSET akademiju, najprestižniju vinsku školu u svijetu"

DRAŽAN DENNIS ŠUNJIĆ: "Hrvatska je dobila WSET akademiju, najprestižniju vinsku školu u svijetu"

Jedan od osnovnih ciljeva festivala Dalmacija Wine Expa jest ukazati na nužnost kontinuirane edukacije o vinima te na zanimljiv način približiti svjetska iskustva i nove trendove industrije ugostiteljskom sektoru. Upravo za taj dio edukacije već četvrtu godinu za redom zadužen je Dražan Dennis Šunjić.

Rođeni Mostarac s londonskom adresom, AIWS i WSET Certified Educator iz Velike Britanije, u razgovoru za naš portal opisao je kako je otišao u London sa samo 16 godina gdje je, kako kaže,  preko noći odrastao i zaljubio se u vina. Životni moto „učiti, učiti i samo učiti“ doveo ga je do pozicije sommeliera u brojnim vrhunskim londonskim restoranima ovjenčanim Michelinovim zvjezdicama, gdje je radio punih 12 godina. Njegovu strast prema vinima prepoznali su u jednom od najvećih svjetskih distributera vina, Coe Vintners, gdje posljednjih sedam godina radi kao voditelj distribucije uvoznih vina. Zahvaljujući njemu i brojna hrvatska vina našla su se na stolovima vrhunskih londonskih restorana.

U Dalmacija Wine Expo uključeni ste od samog početka i svake godine sudjelujete u edukativnom dijelu festivala. Je li nakon četiri godine DWE postao ono što ste očekivali?

Moram reći da se iz godine u godinu vide ogromne promjene na svim poljima i festival definitivno ide u dobrom smjeru. Ja sam od prve godine u Makarskoj i upravo je ta prva godina bila neizvjesna za sve nas, ljudi nisu znali hoće li se festival održati. Moram priznati da je Milan Ožić Mike bio jedini koji je vjerovao da će festival rasti i da će druga godina biti još bolja i najiskrenije samo zbog njega sam se vraćao u Makarsku. Usadio mi je jaku vjeru da trebamo raditi još više, educirati se i ići naprijed. Od prve, tzv. skeptične godine, Dalmacija Wine Expo je, po mom mišljenju, postao obaveza za sve vinare, jer, jednostavno, svi koji žele značiti nešto na ovom tržištu moraju biti tu. Definitivno festival napreduje ogromnim koracima.

Zaduženi ste za edukaciju ugostitelja i njihovog osoblja. Kakav je interes za učenjem?

Mislim da nije onakav kakav bi mi željeli da bude. Svaka moja edukacija počinje rečenicom: „Dalmacija nije svjesna što ima i koliko joj ovo more i priroda znači, jer uvjeren sam da se definitivno turisti ne bi vraćali zbog gastronomije koliko zbog mora i prirode.“ Gastronomija je nešto na čemu se definitivno mora još puno raditi, iako su promjene tek jedan posto. Ali, ipak se vide. Mislim da se ljudi još uvijek previše oslanjaju na sigurnost tri ljetna mjeseca, odnosno na garanciju posjeta u restoranima u tom razdoblju.

U Londonu ste već dugi niz godina i prava ste osoba da procijeni koliko su hrvatska vina još daleko od onoga što se nudi na velikom britanskom tržištu?

Ne mislim da smo daleko od europske kvalitete. Postoje hrvatski vinari koji se malo više ističu i to pokazuju osvojenim zlatnim medaljama na raznim svjetskim sajmovima. Osvrnuo bih se tu konkretno na London, gdje prije četiri godine nije postojalo nijedno hrvatsko vino. Moja tvrtka Coe Vintners krenula je s Krauthakerom koji je pokazao nevjerojatne rezultate. London je zasićen talijanskim, francuskim i španjolskim vinima i uvijek traži nešto novo. Hrvatska je posljednjih godina dobila svoju šansu, tako da naših vina sve više ima u mnogim londonskim restoranima od kultnog „Fat Ducku“ s tri Michelinove zvjezdice  pa do ostalih 20-ak restorana ovjenčanih Michelinovim zvjezdicama. Krauthakerovo vino je prvo na listama takvih restorana pronašlo svoje mjesto. Nakon Krauthakera polako dolazi Matošević, Bolfan, Kozlović, Saint Hills, tako da u posljednje četiri godine nekoliko vinarija je zasluženo izborilo mjesto na bogatom londonskom tržištu.

Mnogi predviđaju da će ulaskom u Europsku uniju kvalitetna ali mnogo jeftinija uvozna vina pomesti ona hrvatska na domaćem tržištu. Slažete li se vi s tim?

Mene je isto strah da se ne dogodi ono najgore i da ljudi krenu za onim „value for money“, što je sada slučaj u svijetu, a to je kvalitetno vino za nekakvih 50-ak kuna. To vino daje puno više vrijednosti za tu cijenu i isplativije je, međutim, mi se moramo okrenuti našim autohtonim sortama, određenim položajima koje moramo isticati i postepeno iz godine u godinu dizati kvalitetu. Hrvatska je još uvijek mlada država i mora se okrenuti kvaliteti jer svijet je tek nedavno počeo prepoznavati hrvatska vina. Moramo počistiti „naš vrt“, jer još uvijek ima mnogo vina koje je vrlo loše kvalitete i toga me najviše strah. Gosti još uvijek imaju, u Dalmaciji pogotovo, veliku šansu da kušaju jako loša vina, koja su oksidirana, nisu skladištena kako treba i slično.

Vi ste i WSET edukator, što je visoka titula u vinskom svijetu. WSET akademija djeluje u preko 50 zemalja, a uskoro ćemo je, zahvaljujući vama, imati i u Hrvatskoj. Možete li nam približiti taj projekt?

WSET (Wine and Spirit Education Trust), najprestižnija je svjetska institucija za edukaciju o vinu i žestokim pićima i moram reći konačno počinjemo s tečajevima u Hrvatskoj. Preko 40.000 studenata svake godine završi neki od tečajeva ove prestižne ustanove. WSET akademija  je osnovana u Londonu prije 40-ak godina i za nju se zna reći da je preduvjet da se stekne zvanje „Master of wine“, što je najveće zvanje u vinskom svijetu. Većina tzv. „Master of wine“ u svijetu su prije stjecanja tog znanja završili WSET akademiju. Mi krećemo s programom idućeg mjeseca, moram reći na mala vrata, ali već na jesen očekujemo puno veći proboj. Ja sam uvijek za onu: “Učiti, učiti i samo učiti!“ i smatram da je Hrvatskoj zaista potrebna dobra vinska edukacija. Svi se mi možemo “furati“ na određen brendove i sorte, ali moramo priznati da, u odnosu na ostatak vinskog svijeta, imamo vrlo loše znanje i  moramo to na neki način promijeniti. WSET akademija u Hrvatskoj veliki je korak u tom smjeru. 

Često gledano